Ovaj tekst se bavi filmom (The AI Doc: Or How I Became an Apocaloptimist) koji istražuje duboku podeljenost između egzistencijalnog straha i neograničenog optimizma povodom razvoja veštačke inteligencije. Dokumentarac naglašava da čovečanstvo ulazi u fazu gde bi mašine mogle nadmašiti ljudske sposobnosti, što donosi rizik od potpunog istrebljenja, ali i šansu za rešavanje globalnih kriza. Autori ističu da se svet nalazi u opasnoj trci u naoružanju između velikih sila i korporacija, gde se tehnologija uvodi prebrzo i bez garancija za bezbednost. Uprkos mračnim predviđanjima stručnjaka, film postavlja pitanje da li nas ova inovacija vodi ka kosmičkoj budućnosti ili predstavlja našu poslednju fatalnu grešku. Kroz ličnu perspektivu budućeg oca, narativ balansira izmeđ...