Ovaj tekst istražuje kako veštačka inteligencija suštinski menja savremeno poslovanje preuzimanjem administrativnih zadataka, čime primorava ljude da se fokusiraju na dublji smisao rada. Dok su prethodne tehnološke revolucije naglašavale disciplinu i inteligenciju, autor tvrdi da novo doba zahteva ljudsku maštu i sposobnost snalaženja u neizvesnosti. Umesto tradicionalnih hijerarhija, formiraju se „federacije smisla“ u kojima se pojedinci udružuju oko zajedničkih vrednosti i etičkih ciljeva. Budući lideri neće upravljati procesima, već će morati da ponude jasnu viziju i svrhu koju algoritmi ne mogu da zamene. Na kraju, uspeh više ne zavisi od efikasnosti, već od sposobnosti čoveka da pruži značaj i pravac u svetu zasićenom podacima.